Posjetom 3. Bijenalu crteža u Puli u galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre, razgledali smo 24. listopada različite načine na koje umjetnici pristupaju ovoj tehnici te se igraju s njome kombinirajući ju često drugim pristupima. Ovog puta nije bilo zadane teme te su radovi bili raznovrsni, iako smo naišli i na sličnosti s prethodnom izložbom „Percepcija sna“. Tako su neke slike prikazivale spavače ili prizore koji asociraju na snove, bilo lijepe ili ružne.
Ovom prilikom smo naučili ili se prisjetili crteža kao najstarije likovne tehnike kojom su još po pećinama nastajale životinje, lovci i drugi prizori koji su u prapovijesti činili svakodnevicu. Na pitanje za što se sve koristi crtež isto smo imali odgovore: kao skica za umjetničke radove, ilustracije u knjigama, u arhitekturi, karikaturi…
A koji su nam se radovi posebno dopali? Među njima je digitalni crtež „I Lost Something in the Hills“ Marte Licul koja je nadahnuće našla u fotografiji iz djetinjstva, „Abrakadabra“ Denisa Krašković koji prikazuje zeca u šeširu, neobični likovi Zdravka Milića u diptihu „Svi smo mi anđeli II“ (usput smo naučili što su diptih i triptih!) koji nisu nit ljudi, nit životinje, a možda niti vanzemaljci, te „Tužbalica“ Igora Modrića koja, graničeći s apstrakcijom, vježba našu maštu.
