Bablje ljeto koje nam se ponovo vratilo omogućilo nam je još jedan prekrasan izlet, a ovog puta iskoristili smo Dane otvorenih vrata Nacionalnog parka Brijuni kako bismo razgledali naš obližnji biser – Veliki Brijun. Ovog smo se puta provozali vlakićem i poslušali niz zanimljivosti iz bogate povijesti otoka koje nam je ispričao naš vodič. Dok je u vrijeme Rimljana Veliki Brijun bio destinacija za elitu, isto kao i u Austro-Ugarskoj Monarhiji, pa čak i Mussolinijevoj Italiji koja je zaslužna za golf igralište i druge sportske sadržaje, između je bio period devastacije Mlečana iza kojih je otok ostao opustošen. Naime, u to doba Veliki Brijun je bio izvor kamena i debla za gradnju Venecije, nakon čega je sakupljanjem vode u kamenolomima postao rasadnik malarije. Zahvaljujući Robertu Kochu, koji je u jednom od kamenoloma dobio zahvalu u obliku reljefa, komarci su istrijebljeni te je Paul Kupelwieser otok sanirao i ozelenio.
Bezbrojne su zanimljivosti koje smo čuli i vidjeli, a tiču se ne samo prošlih događaja nego i sadašnje flore i faune. U crkvi sv. Germana razgledali smo replike nekih od najznačajnijih istarskih fresaka, zatim izložbu posvećenu Josipu Brozu Titu te prirodoslovnu izložbu s prepariranim životinjama iz cijeloga svijeta koje je ovaj državnik dobio na dar, kao i interaktivni postav Kuće za brodice pretvorene u interpretacijsko-edukacijski centar. Vidjeli smo Titov Cadillac i slonicu Lanku, dok je Titova papiga Koki preseljena u mirniji kutak otoka s obzirom da je ušla u duboku starost te joj je potreban mir.
Nekima je ovo bio prvi posjet nama najbližem nacionalnom parku, dok je većina nas bila bar jedanput ili dvaput. Pa ipak, jednoglasno smo zaključili da ćemo se ponovo vratiti i detaljnije razgledati sve što nam je promaklo ili čemu nismo mogli posvetiti više pažnje.
