U prostoru Centra za inkluziju i podršku u zajednici u Društvenom centru Rojc u srijedu, 25. ožujka, održana je besplatna jednodnevna radionica „Umjetnom inteligencijom do digitalne inkluzije“ namijenjena osobama s invaliditetom i svima koji direktno rade s njima: skrbnicima, njegovateljima, osobnim asistentima, djelatnicima udruga i ustanova iz područja socijalne skrbi, obrazovanja i zdravstva, te donositeljima javnih politika.
Radionicu su organizirali Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Istre (UOITI) i slovenski IPAK Institut u sklopu projekta “AI4Care – Empowering Caregivers with AI for Inclusive Support”, a predavač je bio prof. Stanko Blatnik sa spomenutog Instituta.
Nakon uvoda Blatnikove pomoćnice Sanje Selimović, u prvom modulu predavač je polaznicima ukratko naznačio dosadašnju povijest razvoja AI. U današnjem svijetu digitalizacije i „treće industrijske revolucije“ moć se s političkih, bankarskih i naftaških „elita“ ubrzano premješta u Silikonsku dolinu i druge AI centre i teško je da će neka ljudska djelatnost ostati netaknuta tim digitalnim tsunamijem. Blatnik je naveo i razne strahove povezane s AI-jem, od toga da će potpuno uništiti čovječanstvo do blažih, ali ne manje zastrašujućih ocjena – da će uskoro nadomjestiti sav ljudski rad. On smatra da će upravo razne djelatnosti socijalne skrbi biti možda najmanje potresene tim promjenama, što je polaznike radionice ohrabrilo, ali dodao je da ipak i taj sektor mora ići u korak s vremenom i pronaći načine kako optimizirati svoje poslovanje uz pomoć AI‑a.
Mijenjanje uzoraka i prilagođavanje novostima nije lako, kazao je Blatnik koji se nakratko dotakao i ljudskog mozga („najboljeg računala u svemiru“) kako bi ga razlikovao od tzv. Umjetne inteligencije. Nju, pak, uopće ne smatra inteligencijom, već samo zbirkom modela koji koriste matematičke algoritme i daju odgovore na osnovu statistika. Razlika je i u tome što je mozak energetski vrlo štedljiv organ, dok funkcionalni sustavi „elektronskih mozgova“ (kako su se kompjuteri nazivali u digitalnim počecima, prije 50 – 60 godina) troše neusporedivo više energije.
Danas su AI sučelja most između analognog i digitalnog svijeta i, znamo li ispravno postavljati pitanja, omogućavaju nam znatno brži prijenos postojećeg znanja do kojeg bi samostalnim istraživanjem na internetu mnogo teže i sporije stigli.
Pri tome je najvažnije znati postavljati što preciznija pitanja i iteracije kojima u njih dublje ulazimo, što se u kasnijem praktičnom radu vježbalo. Potrebno je znati dobro komunicirati s AI-jem i biti kreativni u tom dijalogu, jer što više pitamo, to će odgovori biti jasniji i istinitiji. Međutim, svaki odgovor moramo provjeriti i kroz kritičko mišljenje razviti kulturu prave analize. Ujedno, moramo poznavati postojeće AI-ove koji se međusobno mogu podosta razlikovati, te njihove pozitivne i negativne strane.
Velika pažnja bila je posvećena i etici i sigurnosti u tehnologiji te su polaznici dobili jasne upute kako po tom pitanju postupati, odnosno ne otkrivati podatke o svojim korisnicima te uvijek zatražiti njihovo dopuštenje za korištenje AI-ja.
U sklopu praktičnog rada polaznici su zajedno s AI-em i uz Blatnikovu mentorsku pomoć radili na zadatku ideiranja svega potrebnog za stvaranje „pametne kuće“ ili „pametnih stanova“ prilagođenih stanarima s različitim vrstama invaliditeta. Izrađene su procjene svih potrebnih uređaja i drugih uvjeta za olakšano kretanje tim prostorom, kao i za sigurnost, toplinsku i energetsku učinkovitost te uspješnu komunikaciju s vanjskim svijetom. Dobiveni su i okvirni troškovnici, a zatim su analizirana izvedivost radova i mane od kojih je najveća to što – u slučaju nestanka energije – ništa od navedenog ne bi funkcioniralo.
Na kraju radionice svim su polaznicima podijeljeni i besplatni materijali koji će im biti korisni u daljnjem radu.
Cilj radionice bio je digitalno opismeniti, usavršiti i prekvalificirati sve koji rade s osobama s invaliditetom u AI podržanoj skrbi, promicati digitalnu inkluziju te razviti održivi obrazovni resurs za dugoročni utjecaj.
Projektu “AI4Care – Empowering Caregivers with AI for Inclusive Support” dodijeljeno je 30.000 eura u okviru Program Erasmus+.
„Financirano sredstvima Europske unije. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije ili Agencije za mobilnost i programe EU. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.”
