U cilju osnaživanja zdravstvenih djelatnika i drugih stručnjaka koji se susreću s osobama kod kojih je prisutna rizična ili štetna konzumacija alkohola, Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) organizirali su radionicu „Kratke intervencije zbog uporabe alkohola u primarnoj zdravstvenoj zaštiti“ na kojoj je sudjelovao naš predsjednik Ozren Catela. Radionica je bila namijenjena liječnicima obiteljske medicine, medicinskim sestrama, psiholozima, psihijatrima, socijalnim radnicima i stručnjacima županijskih službi za zaštitu mentalnog zdravlja i prevenciju ovisnosti, odnosno onima koji mogu prvi uočiti rizične obrasce pijenja, no nemaju vremena, strukture ili specifičnih komunikacijskih alata za vođenje razgovora o alkoholu s pacijentima ili korisnicima.
Naglasak je bio na prepoznavanju ranih znakova problematične konzumacije, motivacijskom savjetovanju te primjeni kratkih, strukturiranih intervencija koje, unatoč tomu što traju nekoliko minuta, mogu imati dugoročni učinak na zdravlje osobe. Jedna od tema bila je i alkohol i invaliditet.
Štetna konzumacija alkohola jedan je od najvećih rizika za obolijevanje i prijevremenu smrtnost u Hrvatskoj. Ona uzrokuje kardiovaskularne bolesti, karcinome, psihičke poremećaje, obiteljsko nasilje te prometne nesreće. Rezultati Istraživanja o stanju u području ovisnosti u općoj populaciji Republike Hrvatske (2023.) pokazuju da je 89,7 % odraslih osoba barem jednom u životu konzumiralo alkohol. Najviše aktivnih konzumenata je među mladima u dobi od 25 do 34 godine (73,5 %), dok je svakodnevno opijanje najčešće među osobama starije životne dobi, a osobito kod onih između 55 i 64 godine. Kod takvih dugoročnih i jače ukorijenjenih obrazaca pijenja nužni su drugačiji pristupi prevenciji. Brojni pacijenti nisu iskreni po pitanju stvarnih količina alkohola koje konzumiraju, dok zdravstveni djelatnici, suočeni s brzim tempom rada, nemaju dovoljno prilika za detaljniji razgovor.
Koncept kratkih intervencija dokazano je učinkovit u brojnim zdravstvenim sustavima diljem Europe. One se temelje na jasno strukturiranom razgovoru fokusiranom na informiranje pacijenta o rizicima kao i na poticanje promjene ponašanja, a što može biti od ključne važnosti u fazi kad ozbiljniji poremećaji još nisu razvijeni, ali su već prisutni značajni zdravstveni rizici.
Kroz konkretne primjere iz prakse, kratke video scenarije i simulacije razgovora raspravljalo se o najčešćim preprekama koje se javljaju u komunikaciji s pacijentima — od negiranja problema, straha od stigme i sramoćenja, do nedostatka vremena i prostora u ordinaciji. Posebna pažnja bila je posvećena pristupu pacijentima iz obitelji s tradicijom pijenja te onima koji zbog profesionalnih, socijalnih ili psiholoških faktora imaju povećan rizik od razvijanja ovisnosti.
