Za posljednji ovogodišnji izlet uputili smo se danas, 17. listopada, u predivnu prirodu najvišeg dijela Istre – Park prirode Učka. Ova oaza bioraznolikosti i čistog i svježeg zraka opčarala nas je svojim šumama i stijenama, igrama svijetla i sjena, te plavim nebom i nizom vidikovaca s kojih smo pozdravili Hrvatsku, Italiju i Sloveniju.
Za zagrijavanje, prošetali smo Poučnom stazom „Plas“ koja vodi s perivoja Poklon do obronaka vrha Učke i samog Vojaka, najvišeg vrha na 1400 metara nadmorske visine. Zbog rijetkih endemičnih biljnih i životinjskih vrsta koje obitavaju Učku – a o kojima smo više doznali zahvaljujući interpretacijskim pločama – ona je od iznimnog značaja i vrijednosti. Staza „Plas“ vodi kroz gustu šumu visoke bukve u kojoj je uređeno nekoliko vidikovca s kojih se otvara pogled na brežuljkastu Istru.
Šetnja nas je dovela do Kule Vojak koja nas je ostavila bez daha, što zbog odrađenog uspona, a još i više zbog ljepota koje otkriva. Kao što i samo ime kaže, ona se nalazi na ovom najvišem vrhu te je simbol Parka prirode Učka. Kulu su izgradili planinari u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije te se s nje, kad je vrijeme lijepo, mogu vidjeti Istra, Kvarner s otocima, planine Gorskog Kotara, Velebit, Julijske Alpe i Dolomiti u Italiji, kao i Tršćanski zaljev i Venecija. Tijekom našeg posjeta, horizont je bio prekriven sumaglicom, no zadržao je svoj šarm zahvaljujući pastelnim bojama koje su nijansama obojile okolne planine i more.
